5. фебруар 2016.

Budućnost građevinskih materijala

 
 
 
 

 
 

      AEROGEL


               Aerogel ili „zamrznuti dim“ je najlakši čvrsti materijal koji postoji, poluprovidan, odličan izolator i ima veliku praktičnu primenu. Na dodir je sličan stiroporu. Aerogel je napravljen prvi put još 1931. godine i to ekstrakcijom tečne komponente iz gela. Pošto je ekstremno lak, dobar je za smanjenje tereta sa nosećih struktura građevina. Industrijska istraživanja smanjuju cenu koštanja aerogela što će verovatno dovesti do toga da će taj materijal postati nov standard za izolaciju zgrada. Supstanca je otporna na vatru i izoluje nekoliko puta bolje od fiberglasa.


  • komad aerogela težine 2 grama nosi kameni blok težine 2,5 kilograma
O aerogelu : Čudo koje je postalo dostupno



FOTONAPONSKA BOJA


                 Svako ko razmišlja o okruženju i uštedi energije razmišlja i o postavlju solarnih panela na krov, ali troškovi su i dalje veliki. Naravno da će se u jednom trenutku sami isplatiti, ali to će potrajati. Industrija koja se bavi solarnom energijom je na korak od proizvodnje boje koja će omogućiti da se sprejom nanesu solarne ćelije direktno na građevinski materijal. Jedna vrsta je razvijena na Svonsi Univerzitetu kroz pokušaje da se naprava farba koju sunce neće uništiti. Nova boja se može jednostavno naneti na metalne ploče jednako brzo kao i obična boja. Te metalne ploče bi se kasnije koristile na krovovima i zidovima zgrada.


     
      Američki laboratorij na Univerzitetu Notre-Dame, Indiana, pronašao je boju koja može pretvoriti sunčevu energiju u električnu energiju. Ovde, glavni spoj nije silikon - koristi se za konvencionalne fotonaponske ćelije - već decadmium selenid dekadijum nanočestice (CdSe) i kadmij desulfid (CdS). Ti poluvodički spojevi se koriste u obliku kvantnih tačaka, čime se omogućuje bolja pretvorba sunčeve energije u električnu energiju.




GRAFEN


             Grafen je tanka ploča spojenih atoma ugljenika (u stvari debela je samo onoliko koliko je jedan atom debeo). Naučnici su razvili LEC (light emitting electromechanical cells – elektromehaničke ćelije koje emituju svetlo) napravljene od grafena koje mogu da se postave na zidove i plafone i koriste kao izvori svetlosti u prostoriji. Bez lustera, lampi, sijalica, a količina svetlosti koja može da se podesi po potrebi. Grafen još uvek nije dostupan kao građevinski materijal, ali će neko verovatno uskoro zaraditi puno novca od te ideje.


                             


TEČNO STAKLO U SPREJU


                   Ovo staklo je tečno samo dok se nanosi na površinu, a posle ostaje fleksibilno. Sastoji se od nanočestica koje se nanose na površinu u sloju debelom samo 100 nanometara. Ovaj stakleni omotač je otporan na vatru, lak za čišćenje i bakterije imaju problem da se razmnožavaju na njemu. Planovi za ovaj materijal su veliki, premazivanje svega čega možete da se setite: posuđa, mašina za obradu hrane, bolničke opreme, muzejskih predmeta, i naravno kuća.


                                     

O staklu

Staklo stoji na nepoznatoj teritoriji klasifikacije, negde između toga da bude tečno i čvrsto. Njegovi molekuli su izmešani nasumično, slično tečnosti, ali se kreću znatno sporije, do te mere sporo da skoro da se uopšte i ne kreću, slično stanju čvrstih tela. Mnogi teoretičari su tvrdili da staklo mora ući u prelaznu fazu u nekom momentu kao što to voda čini menjajući svoje stanje iz tečnog u kristalno čvrst led.

pročitaj više: Dr Kostja Tračenko


Нема коментара:

Постави коментар